
Režija: Oja Kodar (na slici gore), Hrvatska, 1993.
Autor rivjua Bobby Peru.
Premišljao sam se o kom biseru celuloidnog smeća napisati prvi rivju za ovaj blog. Pomislih za trenutak da će se i meni pronaći neki stariji čika pripremljen da oplete svoje akademsko poznavanje politikologije, filozofije, dramaturgije i gramatike. Uprkos mojoj filantropiji, ulogu zamorčeta i Majke Tereze ne bih sebi nadenuo, a i pucačine sam se jebački nagledao (u stilu Jebe lud Zbunjenog) gledajući sledeće ostvarenje, da sam ga se zasitio bar u sledećih mesec dana. Tako sam se odlučio za najprljavije smeće. Smeće u kome se nema po mnogo čemu čeprkati i smeće čija jednostavnost može samo da zasmeje ili zgadi (zavisno od ukusa). Rivjue znatno složenijih filmova (haha), kao i odgovore na složenija pitanja (ne i ono zašto jedna Amelija pada pod Ničijom Zemljom) ostavljam starijim piskaralima, kao odraz poštovanja jednog piskarala početnika.
Prvo što mi je upalo u oko je kvalitet snimka koji se jedino može pronaći na mreži. VHS-TV-Rip je toliko sjeban da je čoveku milije (a uistinu i pametnije) da odgleda najgoru kopiju „Juriš na Skupštinu“ ili neke druge naše neopravdano zaboravljene trash komedije zlatnih 90ih. Ovo samo ide u prilog priči da se ovo delo nije u bližoj istoriji puštalo na moćnom HRT-u (jer bi to verovatno zahtevalo, ako ne restauraciju, onda barem ovlaš obradu trake, za koju, logično, sve tamo realno boli kita, i HRT-ovce i diskografe). Zapravo se radi o propagandnom dnevno-političkom sranju, koje se, kao i većina drugih, kvalitetnijih chetnixploitation izdanaka krije (ovde i ne toliko vidno) iza priče o ratnim stradanjima pojedinaca.
I sama autorka filma, Oja Kodar (inače poslednja riba velikog Orson Wells-a), koja je u vreme snimanja na sebi svojstven umetnički način (obzirom da je vajar po profesiji) želela pomoći svom "napaćenom narodu", se danas "nerado" seća tog ostvarenja, branivši se od mase kritičara i AntiHdz-ovaca činjenicom da joj je uputstva za film davao lično tadašnji Tuđmanov ministar za kulturu.
Već početnih 10-ak minuta surovo obećavaju. Sprska svadba, sa prangijanjem nevinih jarko obojenih balona (simptomatični prikaz), soundtrack "Moravac" i prasići na ražnju. Medju svatovima su oficiri JNA koji, u senci tog svečarskog trenutka, dostavljaju oružje slavljenicima, kao i jedan izvanredno bradati popa (pazi kad se i na ovom crnilo rip-u vidi nalepljenje) koji osmatrajući kvalitet svoje priručne puce, ideološki razlaže i obećava ’rvatima "Kristalnu noć".

Napiše se svatovi njegovoga vina i HC počne. Tenkovi kreću na goloruke žene i decu; JNA pali kuće i puca u sve što se kreće; Silovanje prve komšinice vrši, ko bi drugi, nego donedavni mladoženja. Scena, iako po svom kvalitetu ne prelazi standarde najgore italijanske Rambo eksploatacije, (RAI 3, kao jedan od producenata filma, je ipak slaba kajla), ipak zavredjuje određenu pažnju. Dvojica "čeda" se voajerski naslađuju, jedan jaše iznemoglog starca, jedan čereči njenog muža, a kolje se, u sisu ! Sve u svemu, četničke letnje čarolije.

Zabrinuta Majka Mara želi poslati sina ocu u Njemačku, ali avaj, on odbija da arhetipski "izda i ostavi svoju zemlju kako što je tata nju ostavio" i, na očigled uplakane Mare, prilazi dobrovoljcima, i staje ne branik domovine.


Ipak, đavo odnosi šalu...Ekipa Stigla. Oni malo pevuše „Ora E“, pa zapale vatru nadgrobnim spomenicima, pa malo vežbaju streljaštvo na bisti Isusa Hrista ("nji’ovog Isusa"), pa malo otkopavaju grobove u potrazi za zlatnim zubima (sve u svemu, začin C)

Oja svršava svoj film narativno (biblijska propoved) uz fotografiju koja (izbacujem iz glave da je šef II ekipe bio Tomislav Pinter) ukazuje da je krišom ili uz samog Orsona gleduckala najbolje sovjetske festivalske filmove. Na blatnjavom drumu, među ruševinama sela svoga malog, hrvatska Majka Mara (sličnost sa Djevicom Marijom namerna, a Partizankom Marom slučajna, mada glavu dajem da je Bulajić ipak zavideo u nekim detaljima) i hrvatski Sin Heroj se pronalaze raširenih ruku.
Ovo čudo(vište) jeste napravljeno u doba kada je propagandna paranoja bila najpoželjnija, ali takvo kazališno glumatanje pred kamerama, taj stepen simplifikacije i ta estetika groteske čine ga vanvremenskim.

ha ha, odličan je text, a još odličniji skrin šotovi!
ReplyDeleteTAKO SE TO RADI!
obrati pažnju na rivju varajetija:
'In Croatia, picture has been an enormous hit. With government blessing, it's been screened even in war-torn towns in practically underground conditions to avoid attracting Serbian bombs on assembled filmgoers. But the extreme emotions surrounding the war have made the film controversial among Croatian hawks, who object to the presence of a positive, peace-loving Serb character.'
i:
'Everything is told with the crushing predictability of old-style Soviet war pictures, in which all the characters are unbelievably good or bad, with no motivations needed or allowed.'
itd.
znači, školski primer Ch-tiona!
Ti sunca... Ne znam je li u redu da ja ovo kažem, pošto sam ipak saradnik bloga, ali ovo je brate BRILJANTNO! Podsjeća me na neke od inspirisanijih Sinovih monologa na ZS forumu :-)
ReplyDeleteSamo mali savjet - tekst prije objavljivanja ipak pročešljaj bar jednom jer svugdje ima kenjatora koji će da ti kenjaju zbog gramatike. Other than that - svaka čast!
Zahvaljujem...Služimo narodu!~A za lingviste mi puca~
ReplyDeleteja sam osobno bio izložen torturi ovog filma u vrijeme njegova nastanka jer su nas kolektivno ko klince vodili u kino u sklopu kulturnog uzdizanja da to gledamo. još se sjećam neke scene gdje frajer hvata ženu za sisu dok ova puca, pa skriva pušku u kadi, zatim silovanje, pa majka sinu na kraju daje 100dm, furanje lijesa i još nešto kroz maglu. Sve u svemu potpuno neprimjeren film za desetogodišnjaka. BTW dobra recenzija. Jel ima neki link za download da obnovim torturu :)?
ReplyDeleteListajući bazu hrvatskih filmova na sajtu Filmski programi.hr, pročitao sam komentar o svakom filmu i naišao na navodno najgori HR film svih vremena, koji je, zamislite, chetnixploitation. Radi se o "Cijeni života" Bogdana Žižića iz 1994. Eto vam lake mete za kasapljenje.
ReplyDeleteJesam Ustaša, ali svaka ti je zlatna glede ovog smeća od filmskog uratka!
ReplyDelete